Koronavirus je najgori obavještajni promašaj u istoriji SAD-a, Amerikanci će cijenu toga plaćati decenijama

Svijet

Trumpova je administracija dopustila katastrofalno strateško iznenađenje američkom narodu. Ali za razliku od prijašnjih strateških iznenađenja – Pearl Harboura, Iranske revolucije 1979. godine i posebice napada 11. septembra – ova posljednja nastala je zbog neviđene ravnodušnosti, čak i svjesnog nemara

U septembru prošle godine sastao sam se s dopredsjednikom za rizike jedne od Fortune 100 kompanija u Washingtonu, koji je prije toga imao dugu karijeru kao obavještajni analitičar i pitao ga što ga najviše zabrinjava. Bez zadrške mi je odgovorio: „Vrlo zarazni virus koji će krenuti negdje iz Kine i brzo se proširiti“. Ovaj dopredsjednik, čija kompanija ima urede po jugoistočnoj Aziji, objasnio je potom preventivne korake za ublažavanje koje je kompanija poduzela kako bi se nosila s potencijalnom prijetnjom, započeo je Micah Zenko svoju analizu za foreignpolicy.com.

Otkako se novi koronavirus proširio svijetom, Zenko je često razmišljao o ovom prognostičkom izračunu rizika. Mnogi lideri nemaju discipline za rutinsko skeniranje horizonta na rizike, a još manje ih razvija neophodne planove za vanredne situacije. Vrlo su rijetki lideri koji imaju sposobnost predvidjeti i ispravno identificirati najveću prijetnju dovoljno rano da razviju i primijene te planove.

Dovoljno je reći da je Trumpova administracija bila kumulativno neuspješna, kako u ozbiljnom shvaćanju specifičnih i višekratnih upozorenja obavještajne zajednice o epidemiji koronavirusa, tako i u energičnom provođenju nacionalne inicijative proporcionalne prijetnji. Samo federalna vlada ima resurse i ovlasti za vođenje relevantnih javnih i privatnih faktora u suprotstavljanju predvidljivim štetama koje može izazvati virus. Nažalost, Trumpovi dužnosnici donijeli su niz pogrešnih prosudbi (minimizirajući opasnosti od covida-19) i odluka (odbijajući promptno djelovati) koje su nepotrebno narušile sigurnost Amerikanaca, smatra Zenko.

Katastrofalno strateško iznenađenje

Ukratko, Trumpova je administracija dopustila katastrofalno strateško iznenađenje američkom narodu. Ali za razliku od prijašnjih strateških iznenađenja – Pearl Harboura, Iranske revolucije 1979. godine i posebice napada 11. septembra – ova posljednja nastala je zbog neviđene ravnodušnosti, čak i svjesnog nemara. Dok se u izvještaju Komisije za 11. septembar krivnja za napade Al-Kaide usmjerava na administracije svih predsjednika od Ronalda Reagana do Georgea W. Busha, kriza oko koronavirusa uglavnom je isključiva odgovornost današnje Bijele kuće.

Poglavlje 8 u izvještaju Komisije za 9/11 nosi naslov „Sistem je slao crvena upozorenja“, nastavlja Zenko. Ovaj citat dolazi od bivšeg direktora CIA-e Georgea Teneta koji je tako opisao ljeto 2001. godine, kad je više izvještaja obavještajne zajednice ukazivalo na predstojeći zračni teroristički napad unutar Sjedinjenih Američkih Država. Uprkos upozorenjima i energičnim pokušajima neki protuterorističkih dužnosnika, Komisija za 9/11 je zaključila: „Vidi se vrlo malo dokaza da je zavjeru poremetila bilo koja vladina akcija. Vrijeme je isteklo“.

Prošle sedmice, The Washington Post izvijestio je o nizu upozorenja koja je obavještajna zajednica predočila Bijeloj kući u januaru i februaru. Ova upozorenja imala su malo efekta na visoke dužnosnike administracije, koji su nesumnjivo bili pod utjecajem neprestanog izrugivanja predsjednika Donalda Trumpa s virusom, koje je počelo 22. januar: „Imamo ga pod kontrolom. Radi se o jednoj osobi koja dolazi iz Kine i imamo to pod kontrolom. Sve će biti u redu“.

Tri bolno očigledna zapažanja o Trumpovom liderskom stilu

Dosad smo imali tri bolno očigledna zapažanja o Trumpovom liderskom stilu koja objašnjavaju pogoršavanje pandemije koronavirusa s kojom se Amerikanci suočavaju, ističe Zenko.

Prvo, činjenica je da kad on jednom povjeruje u nešto, kako god loše promišljeno ili netačno to bilo, stalno se drži tog dojma ili prosudbe. Lideri su neobično ponosi i samopouzdani, mnogima je činjenica da su došli do istaknutih i moćnih dužnosti dokaz njihove vlastite urođene mudrosti. Ali zaista mudri lideri stalno traže povratne informacije i kritike, oni su aktivno otvoreni mislioci i sposobni su promijeniti svoje mišljenje. Prema svemu sudeći, Trumpu nedostaju ove važne kompetencije, piše Zenko.

Drugo, Trumpove su prosudbe vrlo prenosive, utječu na razmišljanje i ponašanje gotovo svakog dužnosnika ili savjetnika koji dođe u kontakt s izvornikom. Ne iznenađuje da se predsjednik okružio s ljudima koji izgledaju, razmišljaju i djeluju isto kao on. Ipak, njegovi netačni i zloglasni komentari imaju izuzetnu sposobnost da budu reciklirani od nekoć časnih vojnih, obavještajnih i poslovnih lidera. A ako neko dosljedno, papagajski i s odgovarajućim intenzitetom ne ponavlja ono što predsjednik proklamira, taj će biti otpušten ili se pojavi vijest da je njegovo otpuštanje neizbježno. Tako se u posljednje vrijeme pojavljuju vijesti o predsjednikovom nestrpljenju s nezamjenjivim Anthonyjem Faucijem, direktorom Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti.

I treće, nastavlja Zenko, loše prosudbe brzo kontaminiraju sva oružja federalne vlade za kreiranje politika, gotovo bez ikakvog otpora ili čak razumnog preispitivanja. Obično federalne agencije vode oni dužnosnici za koje Bijela kuća vjeruje da su najbolje u stanju provesti politiku. Ti dužnosnici obično uživaju određeni stepen samostalnosti, ali ne i pod Trumpom. Čak i povijesno nestranačke vodeće pozicije u nacionalnoj sigurnosti i obavještajnoj zajednici popunjene su ljudima koji su ideološki usklađeni s Bijelom kućom, ali ne i obdareni iskustvom ili stručnosti potrebnom za racionalnu prosudbu zabrinutosti koje iznose karijerni, nepolitički zaposlenici.

Otuđenost i nonšalancija Bijele kuće

Dakle, Trumpova početno pogrešna pretpostavka ili izjava prelijeva se u svakodnevnu provedbu politike, smatra Zenko.


U spomenutom izvještaju The Washington Posta stoji i zapanjujuća izjava anonimnog američkog dužnosnika: „Donald Trump možda ovo nije očekivao, ali mnogo drugih ljudi u vladi je očekivalo. Jednostavno ga nisu mogli natjerati da učini bilo što. Lampica sistema je treptala crveno“. Ova se rečenica očito referira na spomenuti nalaz Komisije za 9/11, piše Zenko.

S obzirom na to da je Trump odmah na početku zaključio da koronavirus jednostavno ne može predstavlja prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama, možda i ne postoji ništa što su obavještajna zajednica, medicinski stručnjaci sa svojim epidemiološkim procjenama ili dužnosnici javnog zdravstva mogli reći Bijeloj kući da bi se bilo što promijenilo. Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger navodno je nakon jednog upozorenja obavještajne zajednice rekao: „Upozorili ste me, ali me niste uvjerili“. Pa ipak, povjerenje predsjednikova mozga potpuno se zatvorilo za suprotna, mada tačna stajališta i nemoguće ga je uvjeriti.

Otuđenost i nonšalancija Bijele kuće u ranim fazama epidemije koronavirusa bit će jedna od najskupljih odluka u povijesti suvremenog predsjedništva. Dužnosnici su dobili jasnu progresiju upozorenja i prijedloga za ključne odluke dovoljno rano da se zemlja kudikamo bolje pripremi. Ali način na koji su odbacili ova predviđanja i dragocjeno vrijeme ne smije se nikad zaboraviti, kao ni razlog zbog kojeg su to učinili. Trump je bio u krivu, pa je njegov unutarnji krug predugo retorički promovirao njegove pogreške i otišao predaleko s neadekvatnim politikama, koje traju i danas. Amerikanci će cijenu toga plaćati decenijama, zaključio je Zenko za foreignpolicy.com.  

index.hr

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *