Dajana Čolić: Odgovorna sam za zdravlje 440.000 ljudi, još jače ćemo se boriti protiv koronavirusa

BiH

Ministricu zdravstva Tuzlanskog kantona Dajanu Čolić šira bh. javnost upoznala je u vrijeme epidemije koronavirusa, a svoju nesebičnu borbu s ljudske i profesionalne strane dala je u proteklim mjesecima, kako bi broj pozitivnih na SARS-CoV-2 bio sveden na najmanju moguću mjeru.U razgovoru za Klix.ba Čolić je govorila o dosadašnjem toku epidemiološke borbe, timu s kojim radi, strahovima koje je i sama osjetila te nesebičnom zalaganju u cilju očuvanja zdravlja građana. Dotaknula se i razloga za ulazak u politiku, dosadašnjih iskustava, stanja u zdravstvenom sistemu te mogućnosti za njegovo unapređenje.

Znatno prije potvrđivanja prvih slučajeva zaraze koronavirusom u Tuzlanskom kantonu su počele aktivnosti u cilju suzbijanja mogućeg širenja infekcije. Petog dana februara formiran je Krizni štab Ministarstva zdravstva na čijem čelu se našla resorna ministrica Dajana Čolić.

Na samom početku razgovora za Klix.ba Čolić kaže da joj se u to vrijeme činilo kao da joj se nameće jednostavan posao, s obzirom na to da je jedino žarište virusa bilo u Kini, a potencijalnu vezu s Tuzlanskim kantonom predstavljao je samo Međunarodni aerodrom u Tuzli.

“Tada smo mislili da ćemo trebati samo osigurati aerodrom i završiti posao, ali kroz desetak dana u Italiji se pojavio veći broj zaraženih osoba i u tom periodu, nakon održavanja karnevala u Veneciji nama se vratio veći broj putnika. Upravo tim u našem kantonu je nastao haos od posla i svega ostalog”, kaže Čolić za Klix.ba.

U ovom trenutku iza cjelokupnog tima za borbu protiv koronavirusa na čijem čelu je naša sagovornica nalaze se tri mukotrpna mjeseca rada, ali i odricanja. Pred kolikim se epidemiološkim izazovom nalazio Tuzlanski kanton najbolje ilustruje podatak da se u jednom trenutku 5.300 ljudi nalazilo u kućnoj izolaciji, a nadležni su strepili od toga koliko će njih zaista poštovati mjeru koja im je izrečena.

Osjećaj poraza, ali i straha

Bh. javnost s velikom radošću je svakodnevno prihvatala informacije o tome da u tuzlanskoj regiji nakon analiza uzoraka nema pozitivnih slučajeva na koronavirus, međutim taj trend je prekinut u večernjim satima 27. marta, kada je SARS-CoV-2 ustanovljen kod dvije osobe.

“Koliko god se neko pripremao na pojavu ružnih vijesti u to vrijeme, shodno svim mjerama koje smo poduzeli, neke od njih su bile prve u Federaciji BiH, moj početni osjećaj je bio osjećaj poraza, a zatim i straha, jer, realno, snosite odgovornost za zdravlje 440.000 ljudi u Tuzlanskom kantonu. To uopšte nije prijatna, lagodna i jednostavna situacija u normalnim uslovima, a posebno ne u trenutnim. Nakon toga sam poslušala savjet svoga oca koji je u ratu imao običaj reći: ‘Ja živim danas za danas!’ Znači, danas smo svi skupa, živi smo, zdravi i imamo šta jesti, a sutra ćemo vidjeti kako ćemo. Doslovce sam se i ja tako ponašala jer nisam imala luksuz da razmišljam unaprijed šta će biti sutra, za pet dana i slično”, nastavlja naša sagovornica.

Foto: A. K./Klix.ba

Jedan od prva dva slučaja infekcije SARS-CoV-2 je pokazao da se virus “uvukao” u zdravstveni sistem, što je bio jedan od scenarija koji su nadležni u tuzlanskoj regiji najmanje željeli. Međutim, Čolić navodi da je u nesreći bilo i određene sreće. Mali, ali vrijedni tim epidemiologa veoma brzo je uspio detektovati sve kontakte zaraženih osoba, čime je spriječeno znatno veće širenje zaraze.

“Daleko od toga da je dobra, ali ovo možda i nije bila toliko loša varijanta jer u zdravstvenoj ustanovi imate koliko-toliko kontrolisane uslove. Znate ko je od pacijenata bio tu te ko im je dolazio u posjetu, skupa sa zdravstvenim radnicima. Za razliku od toga, ne daj Bože, veliki problem bismo imali da se virus pojavio u nekom hipermarketu, trgovini, objektu za naplatu usluga i slično jer tu je skoro pa nemoguće utvrditi koje je s kim bio u kontaktu”, kaže nam Čolić.

Povjerenje građana

Svoj rad, ali i kompletnu epidemiološku sliku Čolić je skupa s ostatkom tima transparentno predstavljala javnosti. Svega nekoliko minuta nakon potvrđivanja zaraze kod dvije ženske osobe iz Tuzle i Lukavca naša sagovornica je imala medijske istupe u kojima je iznijela sve informacije s kojima je u tom trenutku raspolagala.

“Mislim da je to bio jedini pravi način komunikacije, što je i po nekim uzusima kriznog menadžmenta. Također, generalno sam stava da svako od nas ima pravo da odlučuje o sebi i svom životu, a to niko ne može adekvatno uraditi ukoliko nema prave informacije. Također, ne vidim zašto bih u povlaštenom položaju bili pripadnici moje porodice, prijatelji i osobe kojima bih mogla reći tu informaciju, a ne ostatak populacije. Novinari u Tuzlanskom kantonu od početka naše saradnje su bili krajnje korektni i smatrala sam da je moja moralna, ali i profesionalna obaveza, a s time su se složili i ostali članovi tima i Vlade TK, da se građanima da prava i tačna informacija, bez zadrške”, dodaje ministrica zdravstva.

Njeni suptilni istupi u javnosti građanima su ulijevali veliku dozu povjerenja. Često je govorila da mjesta za paniku nema, građanima je apelovala da posao prepuste stručnjacima, zatim da ostanu u kući te uz adekvatne mjere zaštite smanje mogućnost zaraze.

“Imali smo jedan ružan period kada su građani kupovali velike količine namirnica, a to me nevjerovatno podsjetilo na period neposredno prije rata. A kada je riječ o suptilnoj komunikaciji, takva sam po prirodi, mnogo sam vezana za svoju porodicu i uvijek negdje u produženoj moždini držim sebi informaciju da je onaj kome se obraćam nečiji otac, dijete, brat, sestra…”, ističe Čolić.

Velike probleme i terete na sebi nosi i zdravstveni sistem tuzlanske regije, a posebno izazovna je bila pandemija ovakvih razmjera. Zbog toga nas je zanimalo u kojoj mjeri je za Čolić bilo teško u cjelokupnom stanju poduzeti prave korake kako bi se adekvatno moglo odgovoriti koronavirusu.

“Trudim se uvijek naglasiti da ovaj posao sama ne bih mogla uraditi. Stručni ljudi se nalaze u našem kriznom štabu i oni su davali smjernice i ukazivali na eventualno pogrešne korake. Imamo sreću da se među nama nalaze profesor Nijaz Tihić koji je vrsni mikrobiolog i profesor Sead Ahmetagić koji je infektolog svjetskog glasa. Sretna sam što na svojoj strani u ovoj borbi imam profesoricu Maidu Mulić koja u segmentu javnog zdravstva veoma široko i sveobuhvatno razmišlja. Bili smo u situaciji da smo nakon formiranja štaba trebali početi raditi posao, bez da smo imali sveobuhvatni dokument koji bi nam nudio smjernice za reakcije u ovakvoj pandemiji. Morali smo krenuti od svega toga, kreirati mozaik i sada vjerovatno postoje neke mane koje ćemo ispravljati u ovom periodu zatišja kako bismo što spremnije dočekali drugi val virusa koji se najavljuje”, odgovara Čolić.

Opasnost nije prošla

Sve mjere koje su poduzeli nadležni u Tuzlanskom kantonu dovele su do toga da već tri sedmice nije zabilježen nijedan novi slučaj zaraze koronavirusom. Od ukupno 82 ranije potvrđena slučaja, dvije osobe su preminule usljed teških komorbiditeta, dok se ostatak u potpunosti oporavio.

Ugašeno je osam klastera, međutim opasnost od širenja virusa i dalje postoji. Čolić navodi da sad postoji još veći razlog za pojačani oprez, a savjetujući slabije popuštanje mjera, preporučuje i dalje nošenje zaštitne opreme, čuvanja socijalne distance i redovnog održavanja lične higijene.

“Ne možemo očekivati da policija i inspektori završavaju taj posao. Iako lično nemamo te ovlasti, svi možemo jedni druge upozoravati u smislu da ako nekoga vidimo bez maske možemo ga opomenuti da je stavi i slično. Na takav način ćemo jedni druge zaštititi i spriječiti eventualno širenje virusa”, preporučuje Čolić.

Široj bh. javnosti Čolić je postala poznata upravo po trenutnom angažmanu koji nailazi na veliki broj pohvala, a rad Kriznog štaba TK pozitivno je ocijenjen i od Svjetske zdravstvene organizacije. Sve ove činjenice joj sada donose dodatnu dozu odgovornosti.

“Nakon ovakvih rezultata koje smo dobili, ako nam sada dođe do drugog talasa, prva pred sebe postavljam možda i malo nerealna očekivanja. Prilično smo visoko postavili ljestvicu i sada je valja zadržati barem na tom nivou, ako je nećemo dizati dalje. Isto tako niko od nas ne smije zaboraviti da smo svi samo ljudi i bez obzira što se trudimo uraditi najbolje što znamo, nekada je i put do pakla popločan dobrim namjerama. Na ovoj poziciji jedino mogu obećati da ću raditi i trudim se da to ispunim, a sve ostalo koliko je do mene toliko i nije. U dosadašnjem toku borbe s epidemijom možda je tajna ovog našeg uspjeha to što se politika u ovom segmentu nije petljala niti u jednom trenutku. Zaista je sve bilo prepušteno struci na djelovanje”, nastavlja sagovornica portala Klix.ba.

Ulazak u politiku

S druge strane Čolić potječe iz lukavačke, ljevičarski orijentisane porodice. Iako je bila u potpunosti apolitičnog razmišljanja, kroz životne primjere se uvjerila da se politika bavi svakim segmentom našeg života. Kako bi promijenila situaciju prije svega u svojoj lokalnoj zajednici, naša sagovornica se aktivno u politiku uključila koncem 2013. godine.

Početkom maja 2017. imenovana je za vršiteljicu dužnosti direktorice Doma zdravlja u Lukavcu, a dešavanja koja su nakon toga uslijedila danas za nju predstavljaju mračniji dio prošlosti. Naime, u vrijeme preuzimanja funkcije Čolić je zatekla izuzetno loše finansijsko stanje u ovoj ustanovi koja je imala 290 uposlenih. Zbog toga je bilo potrebno donijeti neke teške odluke za spas, a među njima je i ona da se ne produže ugovori na određeno za 26 uposlenih.

“Prema obrazloženju nadležnih osoba u računovodstvu rečeno mi je da ukoliko njima produžimo ugovor nećemo imati sredstava za isplatu pola plaće za novembar te cijele u decembru. Tražila sam da se održe sastanci u Zavodu zdravstvenog osiguranja TK i Ministarstvu zdravstva TK, ali sastanak nisam mogla dogovoriti. Iz kojih razloga ne znam. Kada na vagu stavite 260 ljudi od kojih je 12 trebalo ići u penziju i 26 mladih, prevagnut će mi onaj veći dio. Uopšte nije bilo jednostavno donijeti odluku jer sam znala šta znači imati nezaposlenog kod kuće, a tu su bili i ljudi koji su skupa sa mnom radili u službi. Ali, sada kada bih se ponovo našla u toj situaciji isto bih postupila jer smatram da je to jedino ispravno što sam mogla uraditi”, kaže nam Čolić.

Foto: A. K./Klix.ba

Nakon ovih dešavanja uslijedilo je smjenjivanje Upravnog odbora lukavačkog Doma zdravlja, a onda i razrješenje dužnosti Čolić s pozicije vršiteljice dužnosti direktorice.

“Tek nakon toga je počeo haos u mom životu, ne u smislu loših odnosa s kolegama i ljudima koji su generalno uposlenici Doma zdravlja, nego više u smislu odnosa menadžmenta u tom trenutku i sa nekim od uposlenika čija su djeca bila među spomenutih 26 uposlenika. Razumijem da onaj ko je roditelj te moje razloge razumjeti ne može, ali je zanimljivo da su se nakon tog perioda uspjela pronaći dodatna sredstva od Zavoda zdravstvenog osiguranja, kako bi se tim osobama osigurala plaća. S obzirom na to kojoj političkoj opciji pripadam to nisam mogla, sada neka bude krivica da je do mene. Mada, nije. Ali, sve bude i prođe. To je period koji je prošao i sada se meni nalazi iza leđa”, navodi Čolić.

Upravlja drugim najvećim zdravstvenim sistemom u BiH

Nedugo nakon toga uslijedili su opći izbori na kojima je učestvovala sa stavom da je bh. zdravstveni sistem pred kolapsom, a vrlo brzo je postavljena na mjesto prve osobe Kantonalnog ministarstva zdravstva. Samim tim trenutno upravlja drugim najvećim zdravstvenim sistemom u BiH, koji pruža usluge za skoro pola miliona građana i ima 5.500 zaposlenih.

Sagledavši stanje na terenu, uz komunikaciju sa zdravstvenim radnicima i pacijentima, Čolić je donijela zaključak, potkrepljujući ga činjenicama i dokazima, da je stanje zabrinjavajuće te da je potrebno pronaći rješenja za izlazak iz svih problema. Kako kaže, upitno je do kada će sve moći funkcionisati po sistemu finansiranja koji se, između ostalog, bazira na principu solidarnosti.

“Ustavni poredak nam je takav da su u zdravstvenom sistemu nadležnosti podijeljene između federacije i kantona. Mi na kantonu u suštini radimo po federalnim propisima koji su samo spušteni na naš nivo. Protiv zakona nemam ništa, daleko od toga, legalista sam po prirodi, ali u našem ministarstvu, uz konsultacije sa Kantonalnim zavodom zdravstvenog osiguranja i Zavodom za javno zdravstvo TK pronašli smo jednu mogućnost za poboljšanje stanja”, navodi Čolić.

A rješenje se ogleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja je temelj zdravstvenog sistema. Čolić je cilj da ojača porodičnu medicinu koja je najobuhvatnija i predstavlja prvi kontakt pacijenta sa zdravstvenim sistemom.

“Po trenutnim propisima tim unutar porodične medicine može imati maksimalno do 1.800 osiguranika, a kod nas je riječ o više od 2.500 osiguranika. Cilj nam je da taj broj smanjimo na 1.300 kako bi se postiglo rasterećenje ljekara i veća posvećenost pacijentu. Ovo je dugotrajniji proces, koji će dovesti do većeg izdvajanja finansijskih sredstava te dodatnog zapošljavanja ljekara, ali planski moramo djelovati. Ukoliko želimo održati zdravstveni sistem u nekakvom obliku koji sada imamo, bez ispuštanja bilo koje grupe pacijenata, odnosno osiguranika, nešto moramo mijenjati”, navodi Čolić.

Građani su joj zvijezda vodilja

Ambiciju da se nađe na mjestu ministrice zdravstva nije imala, međutim splet okolnosti je doveo do toga. Iako je veoma umorna, u politici je i dalje zadržavaju želje za promjenom sistema u kojem svi funkcionišemo, na dobrobit svih građana.

“Neke stvari koje vidim mi se ne sviđaju ili mi se manje sviđaju. Na njih nemam utjecaja ili imam minimalan. Vi ne možete ukorijenjeni način ponašanja koji je star 20 godina sami zatresti ili promijeniti. Ali, možete barem pokušavati. Bez obzira koliko je debeo zid, ako se više puta zaletite u njega možda će nekada i popustiti, ako ništa drugo”, naglašava Čolić.

Sada ima odgovornost i zadatak omogućavanja funkcionisanja zdravstvenog sistema.

“Ne zanima me kako će ko komentarisati, ali kažem da sam odgovorna za svakog od 440.000 osiguranika koliko ih imamo u TK. To mi je zvijezda vodilja, ne želim ih razočarati. Naravno, čovjek ne može uvijek valjati svima, ali zato imam krug saradnika i trudit ćemo se da uvežemo sistem i pokušamo ga učiniti boljim koliko god budemo mogli. U protivnom smo u velikom problemu”, potcrtava Čolić.

Čolić je specijalistica dječije stomatologije. Njen stomatolog iz djetinjstva koji je vodio računa o njenom oralnom zdravlju nije bio samo inspiracija za odabir studija, nego i za odluku da specijalizira dječju stomatologiju.

“Specijalizacija iz dječije stomatologije je bila nešto što me privlačilo, a tako je i danas. Jedva čekam da se vratim tome, jer kod djece me uvijek fascinira taj stepen naivne iskrenosti. Oni nemaju dozu socijalne zadrške te vam kažu apsolutno sve. Kada sam u ordinaciji i u kontaktu s pacijentom, odgovorna sam za urađeni ili neurađeni posao. S ove strane, u birokratiji sve ide veoma sporo, tako da je stomatologija moja ljubav, a dječija stomatologija je samo nadogradnja koja me ispunjava”, priča nam Čolić.

O planovima zbog trenutne epidemiološke situacije je veoma teško govoriti, ali nakon što svi problemi prođu Čolić se kraći period želi posvetiti samo sebi. Nakon toga će uslijediti nove radne obaveze, jer kako je navela, mnogo posla ima u resoru koji vodi i bez koronavirusa. A iz svega ovoga jedna od ideja je i sastavljanje vodiča za procedure ponašanja u slučaju pandemije za buduće generacije.

klix.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *